This is how your name and profile photo will appear on Panoramio if you connect this Google+ account.
You cannot switch to a different account later.
Learn more.
Unistena kuca Hadzi Salih-age Behmena iz 19-tog stoljeca
Lokacija
Objekat Hadži Salih-age Behmena je smješten na lijevoj obali Bregave u ulici Behmenluk, na prostoru koji obuhvata k.č. br. IV/168 k.o. Stolac, Opština Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Graditeljska cjelina se sastoji od: ahara, pomoćnih prostorija, tri avlije (donja, srednja, gornja), momačke odaje, glavnog stambenog objekata, mutvaka (kuće kuhaće i ćirela), bašče i zahoda.
Istorijski podaci
Posjetivši grad 1664. godine, turski putopisac Evlija Čelebija o Stocu piše: “To je mjesto središte kadiluka. Sa sve četiri strane opkoljeno je kršem. To je lijepa kasabica, ima džamiju, tri mesdžida, malo javno kupatilo (hamam), svratište (han), dvadeset dućana i do 280 pločom pokrivenih kuća koje imaju bašče, vinograde i svoje vode. Zbog straha od neprijatelja sve kuće zidane su od tvrdog materijala, a neke imaju četverougaone kule s gvozdenim vratima (demir-kapije). Naime, ćeremit je u ovim krajevima rijedak. Sve su kuće okrenute prema zapadu. Kako se na ušću potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe, njih pokreće voda potoka Dola. Narod nosi kalpake i bijele turbane i govori bosanski. To su, međutim, pravi ratnici, veliki prijatelji stranaca i ljudi od riječi.” (Čelebija, 1996. str.)
Graditeljska cjelina Hadži Salih-age Behmena izgrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća i predstavlja jednu od najznačajnijih građevina osmanske stambene arhitekture u Bosni i Hercegovini. Stambeni kompleks nosi naziv prema imenu svog prvog osnivača i vlasnika, Hadži Salih-age Behmena. Porodica Behmen spada među najstarije i najznamenitije muslimanske porodice u Hercegovini zajedno sa porodicama Šarića, Mehmedbašića, Rizvanbegovića, Čengića, Resulbegovića, Redžepašića, Gavran-kapetana i dr. Šarići su gospodari Stoca u prvoj, a Rizvanbegovići u drugoj polovini XVIII vijeka. (Kapidžić, 1997, str. 63)
Stambeni kompleks Hadži Salih-age Behmena zapaljen je i srušen 25 Jula 1993. godine. U požaru je takođe stradalo i svo pokretno naslijeđe koga čini privatna kolekcija namještaja, pokućstva, ćilima, knjiga i rukopisa na arapskom, turskom, perzijskom i jedan manji dio na bosanskom jeziku. Orijentalni rukopisi u Bosni i Hercegovini su dugo vremena skupIjani, prepisivani i proučavani u obrazovanijim muslimanskim porodicama. Privatna zbirka djela porodice Behmen sakupljana je duže vremena sa posebnim afinitetom prema djelima iz prava, arapske gramatike i teologije, književnosti, istorije i filozofije. Slična zbirka dijela se nalazi u kući Junuza i Habibe Mehmedbašić u Stocu.
Opis dobra
S obzirom na vrijeme nastanka i razvijenost graditeljske cjeline Hadži Salih-age Behmena, može se govoriti o jednom od najrazvijenijih stambenih kompleksa u Stocu. Cjelina predstavlja vrlo razvijen stabmeni kompleks sa aharom, pomocnim prostorijama, tri velike avlije (donja, srednja, gornja), momačkom odajom, glavnim stambenim objektom, mutvakom (kućom kuhaćom i ćirelom), baščom i zahodom.
Graditeljska cjelina je okružena avlijskim zidom visine oko 4m i može joj se pristupiti iz Behmenluka kroz masivna dvo-krilna avlijska vrata na zapadnoj strani. Vrata se sastoje od nosivog kostura – rama ugrađenog u zid, nosivog okvira vrata sa pet horizontalnih drvenih prečki - koji je baglamama vezan za ram i od drvene ispune - dasaka postavljenih okomito na prečke sa kojima su vezane kovanim ekserima. Povećane glave eksera na spoljnjoj, ulaznoj strani vrata čine gusti niz i imaju, osim funkcionalne, i dekorativnu ulogu. Iznad kapije se nalazi nadstrešnica od drveta sa jednim redom kamenih ploča i nekoliko redova crijepa. S obzirom na to da crijep nije u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da je postavljen naknadno. Strehu pridržava pet kosnika oslonjenih na drvenu gredu iznad rama vrata. Trag postojanja metalnih halki, koje su služile kao zvekir, može da se vidi na spoljnjoj strani vrata, na prvom cijelom polju ispune. Sa unutrašnje strane vrata se nalazi drveni mandal i reza od kovanog željeza koji su pored centralne brave na vratima pružali dodatnu sigurnost kompleksa. Zatvaranje vrata se trebalo vršiti letvicom za zatvaranje sa šćekalom. (Pašić, 1989, str. 88)
Glavni stambeni objekat u enterijeru je bio bogato ukrašen rezbarijama u drvetu. Objekat predstavlja troetažnu građevinu, što nije čest primjerak u stambenoj arhitekturi osmanskog perioda. Pripada centralnom tipu stambene kuće sa središnjom pozicijom hajata. Karakteriše ga simetričan tlocrt: soba-hajat-soba i simetričan iskaz na fasadi. Organizacija prizemlja se ponavlja i na spratovima. Istom tipu pripadaju i Đulhanumina kuća u Stocu i Muslibegovića kuća u Mostaru.
Hajatu na prizemlju se pristupalo preko dva kamena stepenika koji su savlađivali visinsku razliku između kote poda prizemlja i avlije - oko 0,50 m. U prizemlju su se nalazili prostori kuhinje (južno od ulaza), gostinjske sobe (sjeverno od ulaza) i hajata sa kupatilom. S obzirom na to da kupatilo nije u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da je modifikovano naknadno. Basamaci (stepenice) sa rezbarenim drvenim trabozanima, povezuju hajat i krilo (tavan) na oba sprata i smješteni su uz južni bočni zid hajata. Na kraju basamaka na prvom spratu nalazio su se ćefenak (horizontalna vrata) koji je pružao dodatnu sigurnost odaja na spratu. Stub sa kamenim jastukom na otvorenom pročelju hajata nosio je gredu na koju su se oslanjale manje grede koje nose pod krila na prvom spratu. Na istočnom zidu hajata, gotovo u osovini zida, bila je niša sa prelomljenim svodom u kojoj su izvorno čuvani ibrik sa vodom i pribor za pranje. Sjeverno od niše bila su vrata kupatila sa prostorom za pranje. Ovaj oblik lociranja sanitarnog čvora, tako da mu je omogućen pristup iz objekta (hajata), nije karakterističan za ranije periode stambenog graditeljstva u Stocu i Hercegovini i mogao se pojaviti samo u vrlo raskošno građenoj kući u 19. vijeku. Sve do tada u kući su mogli da budu smješteni samo oni dijelovi sanitarija koji su smatrani čistim (kupatila i abdestluci) i koji su služili za pranje. Zahodi su uvijek bili odvojeni od stambenog objekta i smješteni u avliji.
Krilo prvog sprata je bilo vrlo prostrano i zatvoreno kanatnim zidom (čatmom) sa tri prozora. Međuspratnu konstrukciju činile su poprečne vidljive drvene grede. Na istočnom zidu krila na prvom spratu je smješten abdestluk, niša za ibrik, niša za svjetiljku i okno za vizuelnu komunikaciju sa drugim dijelom kompleksa. Na krilu prvog sprata se nalazile dvije musanderice simetrično postavljene na sjevernom i južnom zidu krila. U obje odaje prvog sprata nalazili su se izrezbarene musandere sa hamamdžicima (sobna kupatila u musanderama), dvije musanderice simetrično postavljene nasuprot jedna druge na bočnim zidovima soba, i tri prozora sa demirima. U svim prostorijama musandere su bile smještene na zidu suprotno od prozora.
Drugi sprat objekta se sastojao od dvije veće odaje sa obje strane krila. Na krilu drugog sprata su se nalazili mihrab i dvije musanderice simetrično postavljene na sjevernom i južnom zidu krila. Na istočnom zidu krila drugog sprata je smješten abdestluk, niša za ibrik, niša za svjetiljku i okno za vizuelnu komunikaciju sa drugim dijelom kompleksa. U odaji na sjevernoj strani krila na drugom spratu, na bočnom sjevernom zidu, bio je smješten kamin od klesanog kamena postavljen između dvije musanderice. Odaja na južnoj strani krila na drugom spratu imala je dvije simetrične musanderice, na suprotnim bočnim zidovima sobe. Obje odaje su imale po četiri veća prozora sa prelomljenim lukom. Na krilu drugog sprata nalazio se prostor jazluka, izdignut u odnosu na pod krila. Na jazluku se uglavnom boravilo u ljetnim danima. Prostor jazluka na drugom spratu proširen je ćoškom (doksatom) sa šest prozora (četiri na čelnoj fasadi i po dva sa strane) koji pružaju pogled na avliju. Na prednjoj fasadi objekta, na drugoj etaži, vidljiv je niz većih i brojnijih prozora završenih prelomljenim lukom, dok je na prvoj etaži i prizemlju vidljiv niz simetrično raspoređenih pravougaonih prozora. Svi prozori na kuci su imali demire - rešetke od kovanog željeza.
Musandere su ugrađeni elementi namještaja koji se postavljaju uz ulazni zid sobe, suprotno od prozora, i u njih su uklopljena sobna vrata. S obzirom na to da ne raspolažemo slikama i podacima o izgledu musandera u ovom objektu, analognim postupkom, u odnosu na formu i konstrukciju musandera u hercegovačkim kućama istog tipa i perioda izgradnje, moguće je opisati njenu konstrukciju i izgled. U musanderi su smješteni: ulazni prostor sa vratima (međuvrata), lukom (ojm) i rafama (police); do ulaznog prostora nalazi se dolaf (ormar) sa jednokrilnim vratima u koji se smještaju sitni predmeti; do dolafa se nalazi dušekluk (prostor za posteljinu); do njega, u samom uglu, nalazi se hamamdžik (banjica). Neposredno uz banjicu je peć koja grije prostoriju. (Pašić, 1989, str. 118)
Objekat je natkriven četvorovodnim krovom blagog nagiba sa istakom krovišta iznad doksata. Jednostavna nosiva konstrukcija krova je rađena u drvetu i predstavljala je standardno rješenje sastavljeno od hatula, rogova, rožnjače, podrožnjače i direka. Odžaci se završavaju dimnjacima rađenim od cigle, pravougaonog oblika, sa po jednim otvorom na svakoj strani i horizontalnim završetkom u vidu ploče. S obzirom na to da ovi dimnjaci nisu u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da su nastali naknadno. Dimnjaci imaju značajnu estetsku vrijednost za ukupan spoljnji izgled objekta. Objekat je zidan od lomljenog kamena, a zidovi su debeli oko 60 cm. Fasade i unutrašnji zidovi su bili malterisani i okrečeni. Klesani kamen je upotrijebljen za izradu uglova objekta, okvira prozora i vrata. Drvo je uglavnom korišteno kao konstruktivni elemenat u krovnoj, međuspratnoj i stropnoj konstrukciji, u skeletnoj konstrukciji doksata, hajata i tavana, za ukrutu zidova – hatule, pri konstrukciji basamaka i trabozana, za građevnu stolariju, u enterijeru, za izradu – musandera, šiša, ćefenka, vrata, sanduka, obloge zidova i sl.
U kompleksu se nalaze tri velike avlije okružene avlijskim zidovima. Donja avlija se nalazi na samom ulazu u kompleks, srednja avlija se nadovezuje na donju avliju i nalazi se ispred glavnog stambenog objekta, dok se gornja avlija nalazi izameđu stambenog objekta i mutvaka. Sve avlije su blago denivelisane (zapadni dio je niži od sjeveroistočnog) čime je omogućen odvod vode u džerize (kanale) koji se nalaze ispred i iza stambenog objekta, kao i uzduž donje i srednje avlije. U donjoj avliji se nalaze ahar, pomoćne prostorije, bazen za gašenje kreča i momačka odaja. U donjoj avliji je isto tako vidljiva kaldrma od pravilno tesanog kamena, debljine oko 15cm. Na kraju donje avlije smještena su dvo-krilna drvena vrata koja odvajaju donju avliju od srednje avlije, kao i ostalih dijelova cjeline. Iznad vrata se nalazila nadstrešnica od drveta sa nekoliko redova kamenih ploča. Strehu je pridržavalo pet kosnika oslonjenih na drvenu gredu iznad rama vrata. Na spoljnjoj strani vrata su postojale metalne halke koje su služile kao zvekir. Sa unutrašnje strane vrata je bio drveni mandal i reza od kovanog željeza koji su pored centralne brave na vratima pružali dodatnu sigurnost kompleksa. Srednja avlija je popločana sa kamenom pločom i nema vidljivih tragova kaldrme. Na srednjoj avliji se nalazi česma sa koritom za pranje kao i čečekluci poredani uz sjeverni i južni zid avlije. Na gornjoj avliji se nalaze hambar, mutvak, zahod i jednokrilna vrata (kapidžik) koja vode na bašču. Gornja avlija je kaldrmisana sa krupnim oblutkom.
Mutvak je smješten u sjeveroistočnom dijelu gornje avlije. To je prizemni objekat sa dvostrešnim krovom drvene nosive konstrukcije sa pokrovom od crijepa umjesto kamenih ploča i dvije prostorije - kuća kuhaća koja je služila kao ljetnja kuhinja i ćirel koji se koristio za ostavu. S obzirom na to da pokrov od crijepa nije u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da je modifikovan naknadno. Na zapadnoj strani kuće kuhaće se nalaze drvena jednokrilna vrata i veci pravougaoni prozor, dok se na istočnoj strani nalazi mali prozor izrađen od drveta koji gleda na baštu iza mutvaka. Na zapadnoj strani ćirela se takođe nalaze drvena jednokrilna vrata i veći pravougaoni prozor. Ahar je smješten u jugozapadnom dijelu donje avlije. Dobar dio araluka je srušen pri granatiranju. Dio uništenog zida na južnoj strani ahara je djelomično ozidan. Momačka odaja je smještena u sjeveroistočnom dijelu donje avlije. To je prizemni objekat sa kosim krovom drvene nosive konstrukcije sa pokrovom od kupolastog crijepa (kupe) umjesto kamenih ploča. Objekat se sastoji od jedne prostorije, drvenih jednokrilna vrata i dva pravougaona prozora koja gledaju na donju avliju. S obzirom na to da pokrov od kupe nije u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da je modifikovan naknadno. Objekat je kaldrmisan na isti način kao i donja avlija.
Korištena literatura
Pašić, Amir, Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava, doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
Kapidžić, Hamdija, Stolac u XVIII vijeku, Slovo Gorčina '79, Slovo Gorčina, Mostar, 1997.
Čelebija, Evlija, Putopis, Sarajevo Publishing, 1996. godine
Comments (1)
Lokacija Objekat Hadži Salih-age Behmena je smješten na lijevoj obali Bregave u ulici Behmenluk, na prostoru koji obuhvata k.č. br. IV/168 k.o. Stolac, Opština Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Graditeljska cjelina se sastoji od: ahara, pomoćnih prostorija, tri avlije (donja, srednja, gornja), momačke odaje, glavnog stambenog objekata, mutvaka (kuće kuhaće i ćirela), bašče i zahoda.
Istorijski podaci Posjetivši grad 1664. godine, turski putopisac Evlija Čelebija o Stocu piše: “To je mjesto središte kadiluka. Sa sve četiri strane opkoljeno je kršem. To je lijepa kasabica, ima džamiju, tri mesdžida, malo javno kupatilo (hamam), svratište (han), dvadeset dućana i do 280 pločom pokrivenih kuća koje imaju bašče, vinograde i svoje vode. Zbog straha od neprijatelja sve kuće zidane su od tvrdog materijala, a neke imaju četverougaone kule s gvozdenim vratima (demir-kapije). Naime, ćeremit je u ovim krajevima rijedak. Sve su kuće okrenute prema zapadu. Kako se na ušću potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe, njih pokreće voda potoka Dola. Narod nosi kalpake i bijele turbane i govori bosanski. To su, međutim, pravi ratnici, veliki prijatelji stranaca i ljudi od riječi.” (Čelebija, 1996. str.)
Graditeljska cjelina Hadži Salih-age Behmena izgrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća i predstavlja jednu od najznačajnijih građevina osmanske stambene arhitekture u Bosni i Hercegovini. Stambeni kompleks nosi naziv prema imenu svog prvog osnivača i vlasnika, Hadži Salih-age Behmena. Porodica Behmen spada među najstarije i najznamenitije muslimanske porodice u Hercegovini zajedno sa porodicama Šarića, Mehmedbašića, Rizvanbegovića, Čengića, Resulbegovića, Redžepašića, Gavran-kapetana i dr. Šarići su gospodari Stoca u prvoj, a Rizvanbegovići u drugoj polovini XVIII vijeka. (Kapidžić, 1997, str. 63)
Stambeni kompleks Hadži Salih-age Behmena zapaljen je i srušen 25 Jula 1993. godine. U požaru je takođe stradalo i svo pokretno naslijeđe koga čini privatna kolekcija namještaja, pokućstva, ćilima, knjiga i rukopisa na arapskom, turskom, perzijskom i jedan manji dio na bosanskom jeziku. Orijentalni rukopisi u Bosni i Hercegovini su dugo vremena skupIjani, prepisivani i proučavani u obrazovanijim muslimanskim porodicama. Privatna zbirka djela porodice Behmen sakupljana je duže vremena sa posebnim afinitetom prema djelima iz prava, arapske gramatike i teologije, književnosti, istorije i filozofije. Slična zbirka dijela se nalazi u kući Junuza i Habibe Mehmedbašić u Stocu.
Graditeljska cjelina je okružena avlijskim zidom visine oko 4m i može joj se pristupiti iz Behmenluka kroz masivna dvo-krilna avlijska vrata na zapadnoj strani. Vrata se sastoje od nosivog kostura – rama ugrađenog u zid, nosivog okvira vrata sa pet horizontalnih drvenih prečki - koji je baglamama vezan za ram i od drvene ispune - dasaka postavljenih okomito na prečke sa kojima su vezane kovanim ekserima. Povećane glave eksera na spoljnjoj, ulaznoj strani vrata čine gusti niz i imaju, osim funkcionalne, i dekorativnu ulogu. Iznad kapije se nalazi nadstrešnica od drveta sa jednim redom kamenih ploča i nekoliko redova crijepa. S obzirom na to da crijep nije u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da je postavljen naknadno. Strehu pridržava pet kosnika oslonjenih na drvenu gredu iznad rama vrata. Trag postojanja metalnih halki, koje su služile kao zvekir, može da se vidi na spoljnjoj strani vrata, na prvom cijelom polju ispune. Sa unutrašnje strane vrata se nalazi drveni mandal i reza od kovanog željeza koji su pored centralne brave na vratima pružali dodatnu sigurnost kompleksa. Zatvaranje vrata se trebalo vršiti letvicom za zatvaranje sa šćekalom. (Pašić, 1989, str. 88)
Glavni stambeni objekat u enterijeru je bio bogato ukrašen rezbarijama u drvetu. Objekat predstavlja troetažnu građevinu, što nije čest primjerak u stambenoj arhitekturi osmanskog perioda. Pripada centralnom tipu stambene kuće sa središnjom pozicijom hajata. Karakteriše ga simetričan tlocrt: soba-hajat-soba i simetričan iskaz na fasadi. Organizacija prizemlja se ponavlja i na spratovima. Istom tipu pripadaju i Đulhanumina kuća u Stocu i Muslibegovića kuća u Mostaru.
Hajatu na prizemlju se pristupalo preko dva kamena stepenika koji su savlađivali visinsku razliku između kote poda prizemlja i avlije - oko 0,50 m. U prizemlju su se nalazili prostori kuhinje (južno od ulaza), gostinjske sobe (sjeverno od ulaza) i hajata sa kupatilom. S obzirom na to da kupatilo nije u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da je modifikovano naknadno. Basamaci (stepenice) sa rezbarenim drvenim trabozanima, povezuju hajat i krilo (tavan) na oba sprata i smješteni su uz južni bočni zid hajata. Na kraju basamaka na prvom spratu nalazio su se ćefenak (horizontalna vrata) koji je pružao dodatnu sigurnost odaja na spratu. Stub sa kamenim jastukom na otvorenom pročelju hajata nosio je gredu na koju su se oslanjale manje grede koje nose pod krila na prvom spratu. Na istočnom zidu hajata, gotovo u osovini zida, bila je niša sa prelomljenim svodom u kojoj su izvorno čuvani ibrik sa vodom i pribor za pranje. Sjeverno od niše bila su vrata kupatila sa prostorom za pranje. Ovaj oblik lociranja sanitarnog čvora, tako da mu je omogućen pristup iz objekta (hajata), nije karakterističan za ranije periode stambenog graditeljstva u Stocu i Hercegovini i mogao se pojaviti samo u vrlo raskošno građenoj kući u 19. vijeku. Sve do tada u kući su mogli da budu smješteni samo oni dijelovi sanitarija koji su smatrani čistim (kupatila i abdestluci) i koji su služili za pranje. Zahodi su uvijek bili odvojeni od stambenog objekta i smješteni u avliji. Krilo prvog sprata je bilo vrlo prostrano i zatvoreno kanatnim zidom (čatmom) sa tri prozora. Međuspratnu konstrukciju činile su poprečne vidljive drvene grede. Na istočnom zidu krila na prvom spratu je smješten abdestluk, niša za ibrik, niša za svjetiljku i okno za vizuelnu komunikaciju sa drugim dijelom kompleksa. Na krilu prvog sprata se nalazile dvije musanderice simetrično postavljene na sjevernom i južnom zidu krila. U obje odaje prvog sprata nalazili su se izrezbarene musandere sa hamamdžicima (sobna kupatila u musanderama), dvije musanderice simetrično postavljene nasuprot jedna druge na bočnim zidovima soba, i tri prozora sa demirima. U svim prostorijama musandere su bile smještene na zidu suprotno od prozora. Drugi sprat objekta se sastojao od dvije veće odaje sa obje strane krila. Na krilu drugog sprata su se nalazili mihrab i dvije musanderice simetrično postavljene na sjevernom i južnom zidu krila. Na istočnom zidu krila drugog sprata je smješten abdestluk, niša za ibrik, niša za svjetiljku i okno za vizuelnu komunikaciju sa drugim dijelom kompleksa. U odaji na sjevernoj strani krila na drugom spratu, na bočnom sjevernom zidu, bio je smješten kamin od klesanog kamena postavljen između dvije musanderice. Odaja na južnoj strani krila na drugom spratu imala je dvije simetrične musanderice, na suprotnim bočnim zidovima sobe. Obje odaje su imale po četiri veća prozora sa prelomljenim lukom. Na krilu drugog sprata nalazio se prostor jazluka, izdignut u odnosu na pod krila. Na jazluku se uglavnom boravilo u ljetnim danima. Prostor jazluka na drugom spratu proširen je ćoškom (doksatom) sa šest prozora (četiri na čelnoj fasadi i po dva sa strane) koji pružaju pogled na avliju. Na prednjoj fasadi objekta, na drugoj etaži, vidljiv je niz većih i brojnijih prozora završenih prelomljenim lukom, dok je na prvoj etaži i prizemlju vidljiv niz simetrično raspoređenih pravougaonih prozora. Svi prozori na kuci su imali demire - rešetke od kovanog željeza. Musandere su ugrađeni elementi namještaja koji se postavljaju uz ulazni zid sobe, suprotno od prozora, i u njih su uklopljena sobna vrata. S obzirom na to da ne raspolažemo slikama i podacima o izgledu musandera u ovom objektu, analognim postupkom, u odnosu na formu i konstrukciju musandera u hercegovačkim kućama istog tipa i perioda izgradnje, moguće je opisati njenu konstrukciju i izgled. U musanderi su smješteni: ulazni prostor sa vratima (međuvrata), lukom (ojm) i rafama (police); do ulaznog prostora nalazi se dolaf (ormar) sa jednokrilnim vratima u koji se smještaju sitni predmeti; do dolafa se nalazi dušekluk (prostor za posteljinu); do njega, u samom uglu, nalazi se hamamdžik (banjica). Neposredno uz banjicu je peć koja grije prostoriju. (Pašić, 1989, str. 118) Objekat je natkriven četvorovodnim krovom blagog nagiba sa istakom krovišta iznad doksata. Jednostavna nosiva konstrukcija krova je rađena u drvetu i predstavljala je standardno rješenje sastavljeno od hatula, rogova, rožnjače, podrožnjače i direka. Odžaci se završavaju dimnjacima rađenim od cigle, pravougaonog oblika, sa po jednim otvorom na svakoj strani i horizontalnim završetkom u vidu ploče. S obzirom na to da ovi dimnjaci nisu u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da su nastali naknadno. Dimnjaci imaju značajnu estetsku vrijednost za ukupan spoljnji izgled objekta. Objekat je zidan od lomljenog kamena, a zidovi su debeli oko 60 cm. Fasade i unutrašnji zidovi su bili malterisani i okrečeni. Klesani kamen je upotrijebljen za izradu uglova objekta, okvira prozora i vrata. Drvo je uglavnom korišteno kao konstruktivni elemenat u krovnoj, međuspratnoj i stropnoj konstrukciji, u skeletnoj konstrukciji doksata, hajata i tavana, za ukrutu zidova – hatule, pri konstrukciji basamaka i trabozana, za građevnu stolariju, u enterijeru, za izradu – musandera, šiša, ćefenka, vrata, sanduka, obloge zidova i sl.U kompleksu se nalaze tri velike avlije okružene avlijskim zidovima. Donja avlija se nalazi na samom ulazu u kompleks, srednja avlija se nadovezuje na donju avliju i nalazi se ispred glavnog stambenog objekta, dok se gornja avlija nalazi izameđu stambenog objekta i mutvaka. Sve avlije su blago denivelisane (zapadni dio je niži od sjeveroistočnog) čime je omogućen odvod vode u džerize (kanale) koji se nalaze ispred i iza stambenog objekta, kao i uzduž donje i srednje avlije. U donjoj avliji se nalaze ahar, pomoćne prostorije, bazen za gašenje kreča i momačka odaja. U donjoj avliji je isto tako vidljiva kaldrma od pravilno tesanog kamena, debljine oko 15cm. Na kraju donje avlije smještena su dvo-krilna drvena vrata koja odvajaju donju avliju od srednje avlije, kao i ostalih dijelova cjeline. Iznad vrata se nalazila nadstrešnica od drveta sa nekoliko redova kamenih ploča. Strehu je pridržavalo pet kosnika oslonjenih na drvenu gredu iznad rama vrata. Na spoljnjoj strani vrata su postojale metalne halke koje su služile kao zvekir. Sa unutrašnje strane vrata je bio drveni mandal i reza od kovanog željeza koji su pored centralne brave na vratima pružali dodatnu sigurnost kompleksa. Srednja avlija je popločana sa kamenom pločom i nema vidljivih tragova kaldrme. Na srednjoj avliji se nalazi česma sa koritom za pranje kao i čečekluci poredani uz sjeverni i južni zid avlije. Na gornjoj avliji se nalaze hambar, mutvak, zahod i jednokrilna vrata (kapidžik) koja vode na bašču. Gornja avlija je kaldrmisana sa krupnim oblutkom.
Mutvak je smješten u sjeveroistočnom dijelu gornje avlije. To je prizemni objekat sa dvostrešnim krovom drvene nosive konstrukcije sa pokrovom od crijepa umjesto kamenih ploča i dvije prostorije - kuća kuhaća koja je služila kao ljetnja kuhinja i ćirel koji se koristio za ostavu. S obzirom na to da pokrov od crijepa nije u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da je modifikovan naknadno. Na zapadnoj strani kuće kuhaće se nalaze drvena jednokrilna vrata i veci pravougaoni prozor, dok se na istočnoj strani nalazi mali prozor izrađen od drveta koji gleda na baštu iza mutvaka. Na zapadnoj strani ćirela se takođe nalaze drvena jednokrilna vrata i veći pravougaoni prozor. Ahar je smješten u jugozapadnom dijelu donje avlije. Dobar dio araluka je srušen pri granatiranju. Dio uništenog zida na južnoj strani ahara je djelomično ozidan. Momačka odaja je smještena u sjeveroistočnom dijelu donje avlije. To je prizemni objekat sa kosim krovom drvene nosive konstrukcije sa pokrovom od kupolastog crijepa (kupe) umjesto kamenih ploča. Objekat se sastoji od jedne prostorije, drvenih jednokrilna vrata i dva pravougaona prozora koja gledaju na donju avliju. S obzirom na to da pokrov od kupe nije u skladu sa ostalim dijelom objekta, može se pretpostaviti da je modifikovan naknadno. Objekat je kaldrmisan na isti način kao i donja avlija.
Pašić, Amir, Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava, doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
Kapidžić, Hamdija, Stolac u XVIII vijeku, Slovo Gorčina '79, Slovo Gorčina, Mostar, 1997.
Čelebija, Evlija, Putopis, Sarajevo Publishing, 1996. godine