Velebit, prijevoj Kubus

Selected for Google Maps and Google Earth

donation DOGE: D5cC5BQFVhASCRh9YpBd8NsQE33uVc3tgd LTC: LgACD5k65yQ3xfLjVxVLP92LwKhqM3TK2o and BTC: 11phDMwBxxSoyDEmPrzcN2N64RtfMq9Hv

Show more
Show less
Save Cancel Want to use bold, italic, links?

Comments (8)

ALLWO - I LIKE PANOR… on September 16, 2011
  • LIKLE 1 - Herzlichen Glückwunsch zu Deinem wundervollen Foto - Ich bin beeindruckt - Beste Grüße von Wolfgang aus Deutschland -
Kenan SATIR on November 10, 2011

Dear friend, welcome to group of Stairs & Steps!

Damir Alter on November 10, 2011

thanks! teşekkür ederim

Damir Alter on December 12, 2011

Arhitekt ovog zdanja je Josip Kajetan Knežić, rodio se u Petrinji 15. veljače 1786. godine kao sin Katarine rođene Nesić i Josipa Knežića, krajiškog učitelja. Osim Josipa Kajetana imali su još sina Ivana i kćerku Katarinu. Rod Knežića potječe iz Bosne od kuda su se njegovi pređi doselili u Petrinju i nastanili na tkz. Kaniži.

Kao neobično nadaren mladić nakon osnovne škole u rodnoj Petrinji, Josip Kajetan je 1801. godine , navršivši jedva petnaestu godinu života, postavljen za pomoćnog učitelja na tzv. geometrijskoj školi svog rodnog mjesta, gdje je u nastavnom radu kratko vrijeme pomagao svome ocu, krenuvši brzo zatim u Beč. Događaji Napoleonovih ratova doskora su i Knežića odnijeli daleko po Evropi. Godine 1805. postade poručnikom, a 1809, bataljonskim pobočnikom u raznim operacijama u Poljskoj. U jurišu na tvrđavu Torun bio je teže ranjen. Knežić se na svim položajima isticao bistrinom uma, brzim shvaćanjem novih situacija kao i drugim vojnim vrlinama, naročito preko dobrog poznavanja francuskog i talijanskog jezika, pa je u Turinu unaprijeđen u čin kapetana. U Turinu je Knežić služio sve do sloma Napoleona god. 1814, kada je povratkom tzv. ilirskih provincija materi zemlji kao kapetan ponovno uzet u slunjsku graničarsku regimentu br. 4, te od cara Franje I. pohvaljen za odlično vršenje svoje dužnosti. Radi odličnog znanja iskazanog na području matematike, geometrije i građevinarstva bude Knežić godine 1815. na traženje tadašnjeg upravitelja Dalmacije podmaršala baruna Franje Tomašića, kao vojni inženjer premješten Zemaljskom građevinskom ravnateljstvu za Dalmaciju u Zadru gdje je imao sreću da bude dodijeljen zaslužnom i sposobnorn građevinskom ravnatelju inženjeru Hatzingeru.Taj je premještaj značio prekretnicu u Knežićevu životu i bio presudan za njegov cijeli daljnji rad na području gradnje najtežih planinskih cesta u hrvatskom kršu. Prema vlasittim osnovama i pod osobnim nadzorom izvršio je regulaciju Krke i Čikole, te istovremeno izradio tehnički elaborat o isušenju i melioraciji močvara rijeke Cetine; do ostvarenja tog zadatka nije došlo jer su Knežića zaokupile cestogradnje. Jedina komunikacija Dalmacije s Likom i ostalom Hrvatskom bila je u to vrijeme tzv. DALMATINSKA CESTA, građena po nalogu Josipa II u godinama 1787-1789, koja je išla od Zadra preko Knina, Zrmanje, Gračaca, Gospića, Otočca do Žute Lokve, gdje se priključila na Struppijevu staru Jozefinsku cestu, dovršenu desetak godina ranije Godine 1819. odlučeno je da se gradi kraći i bolji spoj Dalmacije s Likom modernom cestom od Zadra preko Obrovca, Praga i Malog Halana do Sv. Roka, odnosno Ličkog Cerja. Godine 1820. počeli su građevni radovi na potezu od Zadra preko Dolnjeg Zemunika, Smilčića, uz Karinsko more i preko Juričina do Obrovca u približnoj duljini od 51 km, pa je na toj gradnji započela Knežićeva toliko uspješna djelatnost na području gradnje planinskih cesta. Tadašnji ga je hrvatski ban general Franjo Vlašić pozvao da preuzme upravu gradnje nove Jozefinske ceste od Karlovca do Senja jer pošto stara Struppijeva Jozefinska cesta, zbog nepovoljne trase, nije više zadovoljavala potrebama prometa. Povjereni mu zadatak izvršio je Knežić odličnim uspjehom, sagradivši novu cestu od Karlovca do Senja dužine 114 km s elementima, koji su odgovarali Lujzinoj odnosno Velebitskoj cesti.

Stare postojeće ceste Karolinska (1750-1754) i Terezijanska (1782-1786 koje su bile veoma strme i nepovoljno položene, nisu više odgovarale svrsi, pa je Karlobagu trebalo dati novi cestovni spoj sa zaleđem. Obilazak terena i prethodne studije započeo je Knežić god. 1841. zajedno s natporučnikom ličke regimente Simeonom Kekićem (1807-1863), svojim učenikom i kasnijim nasljednikom na gradnji ove tzv. KARLOBAŠKE CESTE. Dionicu ceste od Gospića do Baških Oštarija u duljini od 20 km gradio je Kekić pod Knežićevom upravom 1844-1846, a dionicu od Baških Oštarija do Karlobaga u duljini od 21 km izveo je Kekić sam od 1846-1851 majstorskom vještinom. Generalnu trasu cijele ceste odredio je Knežić, a njeno dovršenje nije doživio jer je tri godine ranije umro. Glavna kulminacija Knežić-Kekićeve ceste nalazi se na Velikom vrhu (Baranov prokop, 955 m n. m.), a sekundarna na Starim vratima (Kubus, Ura, 927 m n. m.). Značajni odsjeci ceste su uspon od Brušana na Veliki vrh i silazak dugim serpentinama i razvojem trase od Starih vrata do Karlobaga kroz pusti kameni krš, s mnogim značajnim objektima; potpornim zidovima, odvodnjom itd.

Svoje posljednje godine života proveo je Knežić u Senju, zaokupljen važnim građevinskim poslovima. Godine 1845. rekonstruirao je stari vodovod grada Senja kao i Zettelovu česmu na tadašnjoj Cilnici, a istovremeno radio na pregradnji senjske luke i pristaništa, pošto staro stanje nije više odgovaralo pojačanom trgovačkom prometu, koji je novom cestom počeo sve više pritjecati u Senj.

Izmučen i premoren tridesetgodišnjim naporima i radom u najtežim terenskim i klimatskim prilikama Velebita i Like umre Knežić u Senju 15. rujna 1848. g., na veliku žalost svojih brojnih poštovalaca. Njegovi su ostaci bili pokopani u stancu kamenu iza crkve Sv. Mihovila, koju je grobnicu sam pripremio, da tako nađe vječno počivalište uz jedno od svojih najvećih djela.

Irina-Pushkareva on February 29, 2012

Инетересная фотография - лестница в небо!

Diane - No Views on July 8, 2013

Spectacular shot! LIKE.

Damir Alter on March 30, 2014

This is mistical place. 1. there is 33 stairs to top 2. top annular base suggests templars circle as round table, templar sanctum is always circle 3. cube in circle in chirstian mean god word in earth 4. cube is on four globe as four elements 5. stairs are equal, but in perspective look as tringle 6. stairs triangle (life way) become narrower and terminate as cube - godlike eye 7. surfaces of cube are turned to West-E-N-S 8. place where cube was installed divided west and east Europe 9. cube is sarcophagus or holy grail 10. pages of cube constitute cross

Damir Alter on March 17

TAJNA KUBUSA

Svaki prolaznik će već izdaleka zapaziti zanimljiv detalj putujući iz Gospića u Karlobag. Na Starim vratima (Oštarijskim vratima) 928 metara nad morem nalazi se čudan spomenik kojeg znaju pod imenom Kubus ili Ura. To je kocka od kamena s prilaznim stepenicama na vrhu Velebita. Malotko će znati više pojedinosti o samom zdanju. Većinom služi turistima za fotodokumentiranje svojeg bivstvovanja na vrhu s čudnom kockom. Samo zdanje se rijetko spominje iako zaslužuje više pažnje od mnogih građevina.

Arhitekt ovog zdanja je Josip Kajetan Knežić rođen u Petrinji 17. 02 1786. godine gdje je i završio osnovnu školu. Više školovanje nastavio je u Beču gdje su ga zatekli Napoleonski ratovi i povukli u bitke sve do Poljske. Već godine 1805. postao je poručnik, a 1809, bataljonski pobočnik te ubrzo i kapetan u vojnim operacijama u Poljskoj. Odlično je govorio njemački, talijanski i francuski. Knežić je služio sve do sloma Napoleona god. 1814, kada je povratkom tzv. ilirskih provincija Austriji kao kapetan ponovno uzet u slunjsku graničarsku regimentu br. 4, te od cara Franje I. pohvaljen za odlično vršenje svoje dužnosti. Odličan poznavalac na području matematike, geometrije i građevinarstva Knežić je godine 1815. na traženje tadašnjeg upravitelja Dalmacije podmaršala baruna Franje Tomašića, kao vojni inženjer premješten Zemaljskom građevinskom ravnateljstvu za Dalmaciju u Zadru gdje je dodijeljen ravnatelju inženjeru Hatzingeru. Tu je uredio regulaciju Krke i Čikole. Zatim ga je zaokupila cestogradnja. Projektirao je izgradio ceste od Zadra do Gospića,a zatim od Karlovca do Senja. Stare postojeće ceste Karolinska (1750-1754) i Terezijanska (1782-1786) bile su prestrme i nepovoljno položene, pa je Karlobagu trebalo dati novi cestovni spoj sa zaleđem. Obilazak terena i prethodne studije započeo je Knežić god. 1841. zajedno s natporučnikom ličke regimente Simeonom Kekićem (1807-1863), svojim učenikom i kasnijim nasljednikom na gradnji ove tzv. KARLOBAŠKE CESTE. Dionicu ceste od Gospića do Baških Oštarija u duljini od 20 km gradio je Kekić pod Knežićevom upravom 1844-1846, a dionicu od Baških Oštarija do Karlobaga u duljini od 21 km izveo je Kekić sam od 1846-1851 majstorskom vještinom. Godine 1845. rekonstruirao je Knežić stari vodovod grada Senja kao i Zettelovu česmu na tadašnjoj Cilnici, a istovremeno radio na pregradnji senjske luke i pristaništa, zbog pojačanog trgovačkog prometa, koji je novom cestom počeo sve više pritjecati u Senj. Josip Kajetan Knežić je umro u Senju 15. rujna 1848. …………………………………………….

Sam Kubus je kocka kako mu i ime kaže. Stranice su okrenute prema stranama svijeta (računajući sjeverni magnetni pol u to vrijeme, zato stepenice na satelitskim snimcima ne stoje točno na liniji sjever jug) a prilazi mu se sa sjeverne strane stepenicama. Na vrhu stepenica je okrugli tron s malo odignutim četverokutom na kojem su četiri kugle koje nose kocku. Dimenzije su : stranica kocke dužine 126 cm kvadratno postolje 204 cm od ruba kvadrata do oboda nosećeg kruga 114 cm širina stepenice je 134 cm Tada su se koristile druge mjerne jedinice u Austriji (Germanska milja 7586 metara koja je bila podijeljena na 24,000 Germanskih stopa što odgovara duljini od 31,608 centimetara)

natpis na sjevernoj plohi Kubusa

FERDINANDUS I AUSTRIAE IMPER MDCCCXLVI Druga strana : „Der kulmina- tions punchtdes neuen Carlobagenen Strassen zuges an der Sudlichen Grenzedes Velebit Ge- birges bei Stara vrata ist uber der Adriatischen Meeres flasche Wiener fur erhaben“.CCXLVI. Druga strana : „Der kulminations punchtdes neuen Carlobagenen Strassen zuges an der Sudlichen Grenzedes Ve- lebit Gebirges bei Stara vrata ist uber der Adria- tischen Meeres flasche Wiener fur erhaben“. (1846)


Što Kubus znači ?

David, otac Solomonov, uspostavio je Jeruzalem donošenjem zavjetnog kovčega na vrh brda Morija.

Prvo što otkriva simboliku cijelog zdanja su stepenice. Ima ih tridesettri. Simbolički broj Isusovih godina od rođenja do uskrsnuća. Put do nebeskog kruga. Krug je Bog, a središte stvaranje. Kocka je odvojena od postolja četirima kuglama koje simboliziraju savršenstvo univerzuma u četiri tvorbena elementa: vatri vodi, zraku, zemlji. Kocka je simbol mudrosti, istine i moralnog savršenstva. Ona je slika vječnosti, po čvrstoći i slika budućeg Nebeskog grada. Kocka je i Svevideće. Kocka postaje križ kad joj se razmota plašt. Ponavljam plašt kocke je križ.

Zašto je Kubus baš tu?

U antičko doba, ovaj je prostor obilježen jednom od najznačajnijih prometnih komunikacija što je iz unutrašnjosti (Siscia), kontinentalnim pravcem vodila prema jugu i morskoj obali (Salona). Mora se uzeti u obzir i drugačije klimatsko podneblje u to doba. Vjerojatno je rijeka Lika bila puno duža i veća. Tvorila je veliko jezero koje se preljevalo preko Tulovih greda u Jadran čije su obale u to doba bile znatno pomaknute prema unutrašnjosti zbog višljeg nivoa mora. Među ranim posjetiocima Like su bili i Argonauti. Tražeći Zlatno runo a ploveći po zadanoj ruti ušli su u Crno more dalje Dunavom u Savu koja je bila povezana s velikim jezerom koje je ispunjavalo ličku dolinu od Gračaca do Otočca. Tu su susreli sva ona čudesa koja se spominju u mitu te su zalutali u Velebitu kojeg su tada nastanjivali Morloci, Titani i Kiklopi. "Dok u knjizi “Iliri” od Aleksandra Stipčevića (Školska knjiga, Zagreb) stoji: “…pokazuje poznati mit o Argonautima, prema kojem su Jazon i njegovi drugovi, nakon što su se u Kalkidi domogli zlatnog runa, svojim brodom Argom plovili niz Dunav, da bi njime izbili na sjever Jadranskog mora.”Apolonije sa Rodosa, koji je to putovanje Argonauta opisao, u III–em st. prije nove ere, vjerovao je kako je takvo putovanje brodom od Dunava do Jadrana moguće. U putopisu / Periplus /, koji je nastao sredinom IV–og st. prije nove ere i koji se pripisuje anonimnom autoru zvanom Pseudo – Skilaks, navodi se da Dunav jednim svojim krakom utječe u Crno more, a drugim u Jadransko. Ako pretpostavimo da su taj drugi krak Dunava ustvari Sava i Kupa, uistinu je bilo moguće doći do Planinskog zaljeva, koji je, izgleda dopirao do Like. To bi bilo tumačenje gledano s današnjeg stanovišta i uzevši da je podatak o Planinskom zaljevu vjerodostojan. Ali, treba ostaviti mogućnost postojanja danas nepoznatih vodenih tokova.'"

"Prvi poznati spomen Like, odnosno Ličke župe, zabilježen je u djelu cara Konstantina O upravljanju Carstvom. Etimologija imena Lika nije sve do danas sigurno razjašnjena. B. Kosović iznio je tezu da to ime potječe od grčke riječi "likos" = vuk. Isti i autor pretpostavlja da bi ime Like moglo potjecati i od hidronima rijeke koja kroz nju protječe. A. Dukić je tvrdio da je ime Like vezano za antička vremena i da je nastalo od latinske riječi lacus = jezero. S pravom napominje kako imena voda u mnogo i slučajeva daju nazive zemljama, dok su obrnuti slučajevi rijetki. "

U svakom slučaju starim narodima je put preko Velebita bio poznat, važan i iznimno opasan. U odabiru lokacije Knežić se morao služiti povijesnim zapisima koji su kružili u tajnim redovima. Drugi važni događaj, kojih tisuću godina kasnije, i koji objašnjava lokaciju je odlazak Marije Magdalene iz Jeruzalema. Noseći svet Gral, krvnu lozu, prebačena je morskim putem do Grčke, od tud do Salone, pa u Liku preko Velebita da bi je tamo dočekali brodom te prebacili u Italiju i dalje u današnju Švicarsku ili Francusku. Mjesto na kojem su je preuzeli novi čuvari od pratitelja na putu, mjesta na kojem je odsjela, obilježili su kasnije njezini poklonici Gospinom kapelicom koja je opstala i u turskoj vladavini: "Sudeći po riječima putopisca koncem 18. stoljeća koji spominjući Gospić, govore o gradu koji "bijaše prije kukavni turski grad", u kojem "Grci" imaju malu crkvu s kipom Gospe, a po čemu je Gospić dobio ime." Ovaj put su štitili vitezovi Templari. Templarski viteški red osnovan je oko 1119. godine u Jeruzalemu, a ime je dobio po hramu (latinski templum) kralja Salomona, pokraj čije se lokacije nalazilo svjetsko sjedište reda.

"Zašto je Marija Magdalena zaštitnica Templarskog reda? Marija Magdalena je zaštitnica našega Reda iz razloga što su žene na čelu s Marijom Magdalenom prve svjedokinje izvornih, temeljnih događaja kršćanstva. Marija Magdalena je bila prva navjestiteljica Isusova uskrsnuća. U Crkvi se časti kao „Apostola apostolorum“, tj. kao apostol nad apostolima, apostol sam, kao što navodi novi liturgijski kalendar, jer je Mariju tako nazivala rana Crkva. Nazivali su je i Nova Eva, sveta Mirofora - Nositeljica pomasti. U poslanici Korinćanima čitamo, (1Kor15,3-5). Marija Magdalena je postala nova osoba s obzirom na dotadašnji svoj život, postala je potpuno Kristova, doživjela je novo rođenje u susretu s Kristom. Tako i vitezovi templari, svečanom prisegom i danim zavjetom, svjesnošću težine odluke i namjere ulaze u novi život s braćom i sestrama u Kristu.

Knežić je arhitektonski postavio zagonetku i odgovor na Horovo oko. To oko simbolizira neumoljivu oštrinu oka pravde kojemu ništa ne može umaknuti ni iz unutrašnjeg ni iz javnog života. Piramidu koja na vrhu ima oko riješio je perspektivom. Gledano odozdo preko stepenica one se u perspektivi sužavaju i na vrhu se nalazi Kubus - simboličko Horusovo oko. Put samo izgleda kao sužavanje, zapravo je uvijek jednak, kako onima dolje tako i onima gore. Svima jednako.

Kružno postolje

Cijela građevina koju nam je ostavio Knežić je zapravo simbol Hrama. Ulaskom u kružni prostor, neomeđen zidovima već samo postoljem, zapravo ulazite u otvoreni metafizički, duhovni hram u čijem je središtu zavjetni kovčeg, Kubus, a svod je nebo. Kružne crkve su tipične za templarski način gradnje, očigledno nadahnute Hramom Gospodnjim u Jeruzalemu. Hram je bio građen po uzoru na Sveti šator. Jospi Kaetan Knežić je sudeći po svemu gore navedenom bio član Templarskog reda te je svojim minimlalističkim konceptom zdanja Hrama i tajnim saznanjima htio označiti jednu od najvažnijih kota, koja ima značaj za cjelokupno Evropsko ustrojstvo. Valja naglasiti da se prijevoj tad kao i danas zove Stara vrata, Stoga je Knežić postavio Oko s pogledom na Novi svijet, što je direktni utjecaj francuske revolucije dok je bio u Napoleonovoj vojsci u Poljskoj. Zagonetni tajni hram kojeg je postavio na vrhu prijevoja i prikrio ga natpisom u kojem ističe austrijskog cara Ferdinanda I smještajući mu ime u centar kubusa samo je krinka za mistično oko koje s vrha planine prati svijet i pazi da se održi prirodni ustroj kao što je i ustroj jednog od idealnih platonovih tijela - heksaedra.

TAJNA KUBUSA © Damir Alter Matijevic

Sign up to comment. Sign in if you already did it.

Photo details

  • Uploaded on August 27, 2007
  • © All Rights Reserved
    by Damir Alter
    • Camera: Canon PowerShot G7
    • Taken on 2007/07/05 19:21:56
    • Exposure: 0.006s (1/160)
    • Focal Length: 7.40mm
    • F/Stop: f/4.000
    • Exposure Bias: 0.00 EV
    • No flash

Groups