This is how your name and profile photo will appear on Panoramio if you connect this Google+ account.
You cannot switch to a different account later.
Learn more.
One of the most significant monuments of profane architecture on the Croatian coast,the Rector’s Palace, was the administrative centre of the Dubrovnik Republic. Its style is basically Gothic, with the Renaissance and Baroque reconstructions.
In the 15th century the Palace was destroyed twice in gunpowder explosions. Restored by Onofrio della Cava in the late Gothic style after the first explosion in 1435, the Palace got its present-day size with the central atrium and front portico.
The capitals were carved in Renaissance style by Pietro di Martino of Milan, whose capital with Aesculapius has been preserved on the right half-column of the portico. The second gunpowder explosion in 1463 destroyed the western facade of the Palace, and the two famous architects Juraj Dalmatinac and Michelozzo of Florence were engaged in the reconstruction for a short period.
Although the design of Michelozzo was unfortunately rejected, his influence in the restoration of the facade and portico, mainly in Renaissance style, can not be denied. After the earthquake of 1667 the atrium was partially reconstructed with an impressive Baroque staircase. During his one-month mandate the Rector of Dubrovnik lived in the Palace, which also housed the Minor and Major Council hall, the Rector’s residence, the courtroom, administration office, prisons, an arsenal and gunpowder store-house. From the Rector’s Palace one could enter the Great Council Palace.
Projektirao ju je Onofrio della Cava iz Napulja, zajedno s malom fontanom na drugom kraju Place, za javnu uporabu, kao simbol izgradnje gradskog vodovoda 1438. i dovoda izvorske vode iz 12 km udaljene Rijeke dubrovačke, koji je i danas uključen u novu vodovodnu mrežu.
Kupola česme oštećena je u potresu 1667. i nikada nije obnovljena u svojoj prvobitnoj monumentalnosti
Projektirao ju je Onofrio della Cava iz Napulja, zajedno s malom fontanom na drugom kraju Place, za javnu uporabu, kao simbol izgradnje gradskog vodovoda 1438. i dovoda izvorske vode iz 12 km udaljene Rijeke dubrovačke, koji je i danas uključen u novu vodovodnu mrežu.
Kupola česme oštećena je u potresu 1667. i nikada nije obnovljena u svojoj prvobitnoj monumentalnosti.
Romanička crkva dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha bila je oštećena u potresu 1667., a uništena u požaru 1706. Venecijanski graditelj Marino Gropelli sagradio je današnju, potpuno novu crkvu 1715., u stilu kićenog venecijanskog baroka. Prema dubrovačkim ljetopiscima sv. Vlaho dubrovački je svetac zaštitnik od 972., kada se u liku starca objavio župniku katedrale Stojku da ga upozori na opasnost da mletački brodovi, koji su se usidrili u Gružu, nemaju prijateljske namjere.
Tako je osujećen noćni napad Mlečana i grad bio spašen. Dan zaštitnika slavi se 3. veljače, a njegov lik je na zastavi i novcu Dubrovačke Republike, na slikarskim djelima, dok njegovi kipovi krase dubrovačke zidine. Srebrni pozlaćeni kip sv. Vlaha iz 15. stoljeća čuva se u njegovoj crkvi. Danas se na stubištu pred crkvom često održavaju svečanosti i priredbe.
Palača carinarnice - Divona, zvana Sponza,najizrazitiji primjer gotičko-renesansnog stila specifične dubrovačke arhitekture. U njoj je još bila kovnica novca i oružana. Izgrađena je u 16. stoljeću prema projektu Paskoja Miliečevića, pravokutnog je tlocrta, s prednjim hladovitim trijemom i unutarnjim dvorištem. Većinu bogatih klesarskih radova izradili su braća Andrijić.
Jedan je od najznačajnijih spomenika profane arhitekture na hrvatskoj obali,a bio je upravno-administrativno sjedište Dubrovačke Republike. U osnovi je to gotička palača s renesansnim i baroknim rekonstrukcijama.Tijekom 15. stoljeća dva je puta stradao u eksploziji baruta, a nakon prve eksplozije 1435. godine obnovio ga je Onofrio della Cava u stilu kasne gotike. Tada je tlocrt dvora dobio današnji opseg sa središnjim dvorištem i pročelnim trijemom.Kapitele je izradio Pietro di Martino iz Milana s naznakama renesansnog sloga, a njegov kapitel s Eskulapom sačuvan je na desnom polustupu trijema. U eksploziji 1463., zapadno pročelje je bilo srušeno, a na obnovi su kratko radila dva poznata graditelja:Juraj Dalmatinac i Michellozo iz Firenze. Mada je Michellozov nacrt nažalost bio odbijen, neosporan je njegov utjecaj kod obnove pročelja i trijema pretežito u renesansnom slogu.
Loading…
Miralem Alečković's conversations
One of the most significant monuments of profane architecture on the Croatian coast,the Rector’s Palace, was the administrative centre of the Dubrovnik Republic. Its style is basically Gothic, with the Renaissance and Baroque reconstructions.
In the 15th century the Palace was destroyed twice in gunpowder explosions. Restored by Onofrio della Cava in the late Gothic style after the first explosion in 1435, the Palace got its present-day size with the central atrium and front portico.
The capitals were carved in Renaissance style by Pietro di Martino of Milan, whose capital with Aesculapius has been preserved on the right half-column of the portico. The second gunpowder explosion in 1463 destroyed the western facade of the Palace, and the two famous architects Juraj Dalmatinac and Michelozzo of Florence were engaged in the reconstruction for a short period.
Although the design of Michelozzo was unfortunately rejected, his influence in the restoration of the facade and portico, mainly in Renaissance style, can not be denied. After the earthquake of 1667 the atrium was partially reconstructed with an impressive Baroque staircase. During his one-month mandate the Rector of Dubrovnik lived in the Palace, which also housed the Minor and Major Council hall, the Rector’s residence, the courtroom, administration office, prisons, an arsenal and gunpowder store-house. From the Rector’s Palace one could enter the Great Council Palace.
Projektirao ju je Onofrio della Cava iz Napulja, zajedno s malom fontanom na drugom kraju Place, za javnu uporabu, kao simbol izgradnje gradskog vodovoda 1438. i dovoda izvorske vode iz 12 km udaljene Rijeke dubrovačke, koji je i danas uključen u novu vodovodnu mrežu. Kupola česme oštećena je u potresu 1667. i nikada nije obnovljena u svojoj prvobitnoj monumentalnosti
Projektirao ju je Onofrio della Cava iz Napulja, zajedno s malom fontanom na drugom kraju Place, za javnu uporabu, kao simbol izgradnje gradskog vodovoda 1438. i dovoda izvorske vode iz 12 km udaljene Rijeke dubrovačke, koji je i danas uključen u novu vodovodnu mrežu. Kupola česme oštećena je u potresu 1667. i nikada nije obnovljena u svojoj prvobitnoj monumentalnosti.
Romanička crkva dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha bila je oštećena u potresu 1667., a uništena u požaru 1706. Venecijanski graditelj Marino Gropelli sagradio je današnju, potpuno novu crkvu 1715., u stilu kićenog venecijanskog baroka. Prema dubrovačkim ljetopiscima sv. Vlaho dubrovački je svetac zaštitnik od 972., kada se u liku starca objavio župniku katedrale Stojku da ga upozori na opasnost da mletački brodovi, koji su se usidrili u Gružu, nemaju prijateljske namjere.
Tako je osujećen noćni napad Mlečana i grad bio spašen. Dan zaštitnika slavi se 3. veljače, a njegov lik je na zastavi i novcu Dubrovačke Republike, na slikarskim djelima, dok njegovi kipovi krase dubrovačke zidine. Srebrni pozlaćeni kip sv. Vlaha iz 15. stoljeća čuva se u njegovoj crkvi. Danas se na stubištu pred crkvom često održavaju svečanosti i priredbe.
Palača carinarnice - Divona, zvana Sponza,najizrazitiji primjer gotičko-renesansnog stila specifične dubrovačke arhitekture. U njoj je još bila kovnica novca i oružana. Izgrađena je u 16. stoljeću prema projektu Paskoja Miliečevića, pravokutnog je tlocrta, s prednjim hladovitim trijemom i unutarnjim dvorištem. Većinu bogatih klesarskih radova izradili su braća Andrijić.
Jedan je od najznačajnijih spomenika profane arhitekture na hrvatskoj obali,a bio je upravno-administrativno sjedište Dubrovačke Republike. U osnovi je to gotička palača s renesansnim i baroknim rekonstrukcijama.Tijekom 15. stoljeća dva je puta stradao u eksploziji baruta, a nakon prve eksplozije 1435. godine obnovio ga je Onofrio della Cava u stilu kasne gotike. Tada je tlocrt dvora dobio današnji opseg sa središnjim dvorištem i pročelnim trijemom.Kapitele je izradio Pietro di Martino iz Milana s naznakama renesansnog sloga, a njegov kapitel s Eskulapom sačuvan je na desnom polustupu trijema. U eksploziji 1463., zapadno pročelje je bilo srušeno, a na obnovi su kratko radila dva poznata graditelja:Juraj Dalmatinac i Michellozo iz Firenze. Mada je Michellozov nacrt nažalost bio odbijen, neosporan je njegov utjecaj kod obnove pročelja i trijema pretežito u renesansnom slogu.